Kako bismo Vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Nastavkom pregleda stranice slažete se s korištenjem kolačića i UVJETIMA KORIŠTENJA.
PRIJAVA
1. Momčad
Darko Velkovski: pojačanje Rijeke koje o povratku na vrhu ljestvice razmišlja pozitivno
29.09.2018.

Jedan je Rijekin igrač koji sigurno s nešto više uzbuđenja od ostalih dočekuje nedjeljnu utakmicu protiv Slaven Belupa, a taj mladi gospodin bio bi „riječki Makedonac“, nasmijani Darko Velkovski. Razlog njegovom uzbuđenju leži u tome što je, nakon nekoliko mjeseci otkada je došao u Rijeku kao pojačanje, u ogledu protiv Križevaca – napokon i zaigrao svoju prvu utakmicu za naš klub. Naime, poznato je da Velkovski nije mogao prezentirati svoje umijeće prije nego što mu je sa sigurnošću sanirana ozljeda na listu. Nasmijan i pozitivan, skroman na onaj poseban, baš nekako makedonski način, Velkovski nam je otkrio sve što bi o njegovom nogometnom putu i „nogometnim razmišljanjima“ trebali znati.

Velkovski se nogometom počeo baviti već sa 8 godina i beskompromisno ništa drugo naprosto nije dolazilo u obzir:

- Počeo sam igrati kao dijete, čim su mi to godine dopustile, iako sam prije osme godine trenirao i košarku i rukomet. Već tada sam pratio talijanski Milan, gledao bih njegove igrače na televiziji, a onda na tim svojim prvim treninzima kopirao ono što sam vidio. Ševčenko mi je bio uzor. U prvim sam godinama igrao i prednje pozicije, danas sam stoper.

Kada je nogomet prevagnuo kao ono s čime ćeš se baviti i profesionalno u životu?

Ja sam se dosta brzo razvijao u nogometu, trener je to poticao i govorio mi da sam dobar u tome. I sam sam osjećao da nogomet istinski volim igrati, za razliku od školskih obaveza (smijeh) tako da sam se jako rano u životu odredio prema tome da želim postati nogometaš. Ako me pitate čime bih se volio baviti da nisam krenuo u nogomet – ja na to pitanje ne bih znao odgovor jer za mene je nogomet oduvijek jedina opcija. Debi za prvu momčad odigrao sam sa 16 godina, radilo se o kvalifikacijama za Europa ligu, a od tada sam za prvu momčad igrao konstantno. Selektor reprezentacije do 17 godina tada me uzeo u NK Rabotnički i on mi je dosta pomogao da počnem igrati još profesionalnije.

Sjećaš li se treme uoči svojih prvih nastupa? Postoji li ona i danas kada izlaziš na teren?

Pa tremu više nemam kako sam ju znao imati kod nekih svojih prvih nastupa. Neki tremu osjećaju više, neki manje, ali kad se koncentriraš na igru sve drugo, pa i tremu, manje primjećuješ ili čak ni ne osjećaš.

U rodnoj Makedoniji igrao si za dva bolja kluba – Rabotnički i Vardar, a Rijeku, s obzirom da si zbog ozljede posljednjih nekoliko mjeseci bio na klupi, pratiš „sa strane“. Postoji li kakva razlika između makedonskog i hrvatskog iskustva nogometa koju si uočio iz te pozicije?

Pa moram reći da mi je žao što je makedonska liga slabo praćena, malo ljudi dolazi na utakmice. Ovdje je sve puno organiziranije, imam dojam da su i igrači bolji, tribine su popunjene. Ja sam se za prijelaz u HNK Rijeka odlučio dosta brzo i nije mi žao. Mislim da mogu napredovati dalje i, pritom, doprinijeti Klubu.

Prvu službenu utakmicu za HNK Rijeka odigrao si prije nekoliko dana protiv Križevaca. Međutim, na toj je utakmici bilo pedestak Rijekinih navijača tako da te pravi susret s, vjerujemo, punim stadionom tek čeka u utakmici protiv Slaven Belupa. Kako se pripremaš za riječke navijače?

Ovo je bio prvi put u životu da sam igrao utakmicu na kojoj je palo toliko golova za momčad za koju igram i to ću sigurno zapamtiti, a što se tiče navijača HNK Rijeka, oni su super. Pratim sve utakmice, stadion je pun što mi se sviđa jer ti upravo riječki navijači daju krila da daš od sebe više nego sto posto. Zvižudka i negodovanja s tribina se ne bojim. Normalno je da će navijači izraziti nezadovoljstvo lošim rezultatom, ali s dobrim rezultatom to se zaboravi i ide se dalje.

Igraš za reprezentaciju Makedonije i za HNK Rijeka, hrvatski klub. postoji li razlika kada igraš za svoju državu i za klub koji nije tvoj nacionalni klub?

Pa možda ima malo razlike, što je prirodno, ali ona se ne osjeti jer koju god utakmicu igraš – igraš je maksimalno profesionalno: jeli utakmica za kup, jeli prijateljska utakmica pa onda i jeli za državni dres – angažman je isti i tu nema govora.

Što očekuješ od utakmice protiv Slaven Belupa?

Ove zadnje utakmice nismo igrali kako treba. Čak ne bih rekao da smo igrali jako loše, ali jednostavno nismo osvojili dovoljan broj bodova. Vjerujem da ćemo u nedjelju pobijediti Slaven Belupo i osvojiti tri boda.

Kad smo kod lošijih rezultata, kako se igrači nose s njima, pričate li otvoreno o tome kako se osjećate kada ste daleko od očiju publike?

Uvijek je dobro kada komuniciramo o tome među sobom jer nam to pomaže da prođemo kroz takve krize,a tu je onda i obitelj, tu su i prijatelji koji te ohrabruju, s kojima pričaš. I to pomaže.

Na čemu se temelji tvoj optimizam koji imaš kada je u pitanju povratak Rijeke na vrh ljestvice?

Mislim da možemo super odigrati ostatak Prvenstva jer imamo zbilja dobru ekipu, dvadesetak top igrača koje praktički ne znaš gdje da staviš. Još je puno utakmica i stvarno vjerujem da možemo do vrha.

Kada bi mogao birati da budeš kao neki od svojih nogometnih uzora, tko bi to bio?

To bi bio Kaka, no kako sam sada stoper nekog konkretnog uzora nemam. Ono što bih izdvojio kao neku svoju želju jest to da jednom zaigram za talijansku ili španjosku ligu.

Što profesionalni nogometaš radi u slobodno vrijeme, imaš li ga uopće s obzirom na raspored treninga?

Otkad sam u Rijeci zbog kombinacije dnevnih treninga i terapija za nogu – nisam imao baš mnogo slobodnog vremena. No, ono vrijeme koje sam bio slobodan provodio sam sa svojom djevojkom koja se sa mnom preselila ovdje, a često su mi dolazili u posjet i članovi obitelji te sam slobodno vrijeme posvećivao i njima.




Prijava na newsletter