Kako bismo Vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Nastavkom pregleda stranice slažete se s korištenjem kolačića i UVJETIMA KORIŠTENJA.
PRIJAVA
Iz medija : 1. Momčad
Matrljan: Nadam se da će i ova momčad jednog dana dobiti svoga Reala
27.08.2015.

U 41. minuti antologijskog ogleda nogometaša »Rijeke« i »Real Madrida« u Kupu UEFA-e, odigranog krajem listopada 1984. godine, današnji sportski direktor »Rijeke« Srećko Juričić, uputio je s otprilike sredine igrališta svijeću prema gostujućem kaznenom prostoru (onom prema 3. maju).

Adriano Fegic je dočekao loptu glavom i prebacio je otprilike na mjesto s kojega se izvodi najstroža kazna. Usamljeni Danko Matrljan zagradio se ispred legendarnog njemačkog stopera Urlicha Stielikea (danas izbornika Južne Koreje), primio loptu prsima, a onda udarcem desnicom iz okreta poslao loptu u gornji lijevi kut španjolskog vratara Miguela Angela koji se uzalud opružio koliko je god dug i širok.

Lopta se zakoprcala u rašljama, Rijeka« povela 2:0 protiv najtrofejnijeg kluba na svijetu, a Matrljan ušao u legendu. Odnedavno pomoćnik trenera prve momčadi Matjaža Keka tim je pogotkom ostao zauvijek u srcima mnogih navijača, posebno onih koji su imali tu sreću da ne moraju čekati na Gorana Mujanovića i njegov gol »Stuttgartu« da osjete kako je to kada »Rijeka« baca u očaj vratara velikih europskih klubova.

Iako je proteklo više od dva desetljeća od te najveće pobjede nogometaša »Rijeke« u povijesti kluba Danko Matrljan sa svojih 55 ljeta na leđima još uvijek na treninzima prve momčadi djeluje kao da je donedavno nosio bijeli dres s brojem devet na leđima.

Vitka linija, puno pozitivne energije i još više volje uložiti cijeloga sebe u objašnjavanje svakoga detalja tijekom treninga. Većina igrača vjerojatno ni ne zna da uče od čovjeka koji je zabijao »Realu«, uostalom samo jedan od njih (Dario Knežević; 1982.) rođen je prije nego što se rodila legenda o pogotku za sva vremena.
U 41. minuti antologijskog ogleda nogometaša »Rijeke« i »Real Madrida« u Kupu UEFA-e, odigranog krajem listopada 1984. godine, današnji sportski direktor »Rijeke« Srećko Juričić, uputio je s otprilike sredine igrališta svijeću prema gostujućem kaznenom prostoru (onom prema 3. maju).

Adriano Fegic je dočekao loptu glavom i prebacio je otprilike na mjesto s kojega se izvodi najstroža kazna. Usamljeni Danko Matrljan zagradio se ispred legendarnog njemačkog stopera Urlicha Stielikea (danas izbornika Južne Koreje), primio loptu prsima, a onda udarcem desnicom iz okreta poslao loptu u gornji lijevi kut španjolskog vratara Miguela Angela koji se uzalud opružio koliko je god dug i širok.

Lopta se zakoprcala u rašljama, Rijeka« povela 2:0 protiv najtrofejnijeg kluba na svijetu, a Matrljan ušao u legendu. Odnedavno pomoćnik trenera prve momčadi Matjaža Keka tim je pogotkom ostao zauvijek u srcima mnogih navijača, posebno onih koji su imali tu sreću da ne moraju čekati na Gorana Mujanovića i njegov gol »Stuttgartu« da osjete kako je to kada »Rijeka« baca u očaj vratara velikih europskih klubova.

Iako je proteklo više od dva desetljeća od te najveće pobjede nogometaša »Rijeke« u povijesti kluba Danko Matrljan sa svojih 55 ljeta na leđima još uvijek na treninzima prve momčadi djeluje kao da je donedavno nosio bijeli dres s brojem devet na leđima.

Vitka linija, puno pozitivne energije i još više volje uložiti cijeloga sebe u objašnjavanje svakoga detalja tijekom treninga. Većina igrača vjerojatno ni ne zna da uče od čovjeka koji je zabijao »Realu«, uostalom samo jedan od njih (Dario Knežević; 1982.) rođen je prije nego što se rodila legenda o pogotku za sva vremena.
– Da nisam postigao taj pogodak »Realu« vjerojatno me se nitko ne bi sjetio iako sam u karijeri zabio oko 120 golova za »Rijeku«, od toga 40-ak prvoligaških. Ne mogu pobjeći od toga da mi je to najdraži gol, da mi je taj pogodak promjenio imidž i usmjerio karijeru, ali isto tako su mi dragi i drugi pogoci. Drago mi je i da moj pogodak »Realu« nije ostao usamljen, da je došao onaj Mujanovićev u Stuttgartu, da svaka generacija ima neke tipizirane pogotke po kojima će se pamtiti. Nadajmo se da će uskoro biti još takvih golova, da će ova generacija dočekati neki svoj »Real« – prisjeća se Matrljan najslavnijih trenutaka tijekom svojeg bogate igračke karijere koja je trajala tri desetljeća. Danko je karijeru zaključio u 40. godini (2004.) u redovima bakarskog »Borca«, no uporedo s tim već je trenirao starije pionire »Orijenta«.

– U toj generaciji bili su naš zamjenik sportskog direktora Ivan Mance i kapetan Dario Knežević – prisjeća se Matrljan, koji je kasnije vodio juniore i kadete »Rijeke«, te asistirao i brojnim trenerima prvih i drugih momčadi »Rijeke«, »Pomorca«, te nekih inozemnih klubova (Stilinović, Katalinić, Kuže, Bračun, Gačanin, Koljanin, Scoria, Ištuk, Kulešević, Juričić...). Iza sebe ima i dvije samostalne trenerske epizode u seniorskom nogometu. Vodio je »Krk«, a u prvoj ligi – »Pomorac« na čijoj klupi je dobio – »Rijeku«.
– Vodio sam deset prvoligaških utakmica i ostvario pobjedu protiv »Rijeke«, jednu od onih koja donosi pomiješane emocije. S jedne strane mi je bila draga, a s druge... Ma dosta emotivno sam to primio. Je li mi žao što nisam bio duže samostalni trener? Nije. Uostalom, ne volim se okretati iza sebe. Sigurno da sam u nekim trenucima mislio da će moja trenerska karijera krenuti drugim putem, ali ne žalim za ničim. Uvijek sam do sada radio sa super ljudima i trenerima. Od svakoga sam nešto naučio.

Po čemu je poseban rad Matjaža Keka koji je Matrljana kooptirao u svoj stožer uoči utakmice s »Lokomotivom« krajem srpnja.

– Fascinira njegova studioznost, preciznost, profesionalnost..., uvijek pred igrače stavlja maksimalne zahtjeve, ali uzvraća maksimalnog korektnošću u svakom trenutku. Čovjek je koji u svakom trenutku treninga zahtjeva sto posto, a onda se to logično može preslikati na utakmicu. Ne kaže se zalud da igraš onako kako treniraš.

Danko je između ostalih bio pomoćnik Ive Ištuka, trenera koji je vodio nogometaše »Rijeke« na zimske pripreme u Međugorje u zimu 2012. godine, gdje su »bijeli« dočekali vijest da u klub ulazi spasonosni kapital Gabrielea Volpija.
– Čovjek ne može povjerovati koliko se toga u klubu i oko njega promijenilo u samo tri godine. Razlike su enormne. »Rijeka« je sada klub koji je po mnogim stvarima u europskim okvirima. Što je još bitnije, klub raste iz dana u dan. Uvjeti u kojima mi danas treniramo na Rujevici su nekada bili nezamislivi. Konačno su postavljeni osnovni preduvjeti za daljnji rast kluba.

»Rijeka« nema problema s efikasnošću, napadači uglavnom zabijaju, ali unatoč tome Matrljan sigurno u svakom treningu ima poneki savjet za riječke špice.

– Kvaliteta u vršku napada postoji, međutim ima pored onih striktnih napadača i dosta ofenzivaca koji su po vokaciji napadači. Mislim da u tom dijelu ima dovoljno širine i kvalitete. Međutim, svaki igrač, a pogotovo napadač, treba imati svoj mir, mora vjerovati u sebe i kada ga ne ide pogodak. Mora postojati određeni pritisak, ali on mora biti pozitivan da ne izazove neke negativne psihološke efekte. Želja za pogotkom mora postojati, ali ne smije eskalirati.

Pobjeda u »Splitu« u tom smislu donosi mirnoću za cijelu ekipu.

– Velika tri boda jer igrali smo protiv izravnog konkurenta za visoke pozicije. Vidjelo se koliko su igrači željeli tu pobjedu i potpuno zasluženo su došli do nje. Vjerujem da ćemo sada krenuti uzlaznom putanjom u rezultatskom smislu, a nakon što je u posljednje vrijeme bilo i malo nesreće. Što se prvenstva tiče ono je tek počelo, puno je još bodova u igri. Veliki sam optimist jer igrači dobro rade, a to je jedini put da dođemo do svojih ciljeva – rekao je Matrljan.




Prijava na newsletter