Kako bismo Vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Nastavkom pregleda stranice slažete se s korištenjem kolačića i UVJETIMA KORIŠTENJA.
PRIJAVA
Klub
Milinog srca djelo: jedinstvo Hrvatske unatoč razlikama!
03.04.2019.

Djevojčica Mila Rončević je u manje od pet dana ušla u povijest. Stvorila povijest. Budućnost. Kako god okrenemo, svojom malom, dvogodišnjom pojavom koju je zadesila teška bolest, sudbina od koje kao od najgore noćne more strahuje svaki roditelj na ovome svijetu, Mila je pokrenula malo je reći lavinu djelovanja za ona najviša dobra kako u samim ljudima, tako i prema ljudima!

Mila je razotkrila svijetlu stranu našeg društva i probudila uspavani optimizam kojeg nam toliko nedostaje. Mila je, barem na trenutak, prioritete presložila prema onima koji su zaista bitni u odnosu na one kojima se svakodnevno hranimo, bildamo i pokazujemo naše, u konačnici, nebitne mišiće.

Nažalost, svakodnevno smo svjedoci podjela kojima je naše društvo opterećeno kao nekakvim kamenčićem u cipeli, jednim od onih koje možda ne vidimo golim okom, ali osjetimo stalno da žulja i žulja, iritira i čini da se osjećamo loše. Sve dok ne poduzmemo konkretnu akciju, izujemo se, okrenemo cipelu i izbacimo taj kamenčić van.

Osim što se za Milino zdravlje na noge digla cijela Hrvatska, priča o Mili ujedinila je i uzdravorazumila mnoge, mnoge ljude od kojih se neki vjerojatno daju zavarati mišlju da je mnogo više nego što to zaista jest bitno kojoj strani tko pripada i koji zdravu konkurenciju i rivalitet pretvaraju u mržnju i isključivost. Mila nije ponudila varku te vrste. Mila je ponudila istinu i djelovanje samo po njoj.

Jer sve te naše „važne“ pretpostavke o svijetu i životu u ovoj su priči nekako prirodno pale u vodu, a na njenoj površini je veliko kao nebo izronilo ono što je uvijek najvažnije: Bitno je kakvi smo ljudi i koliko smo spremni izložiti ono najranjivije i najskrivenije u nama da bi ovaj svijet postajao jedno bolje, ljepše i prijateljskije mjesto za život svih nas.

Jer, u borbu za Milino zdravlje uključili su se i Armada i Torcida, i Funcuti i HNK Rijeka, i HNK Dinamo, ali i HNK Borac i NK Zamet. I Željko Ercegović, ali i neimenovani umirovljenik koji je u kutiju u jednom riječkom trgovačkom centru prvo ubacio 200 kuna, krenuo dalje, a zatim se okrenuo natrag i ubacio još 200 kuna i time potaknuo i ostale prisutne da učine isto – da se vrate i daju još koliko mogu, makar, kako je sam rekao gospođi koja je objavila tu priču na facebooku – makar imao manje na svom umirovljeničkom stolu za Uskrs.

I politička ljevica i politička desnica, i vjernici i ateisti, i neke azijske firme, ali i hrvatske tvrtke s po nekoliko tisuća kuna ili eura, i stari i mladi i najmlađi, i onaj stalno ljutiti susjed, i ona uvijek, možda čak i iritantno nasmijana susjeda. Uključili su se i najveći prijatelji, i najljući protivnici, uključili su se – svi ljudi dobre volje! I ono što je najvažnije – kamenčić napokon nije žuljao, svi su se osjećali dobro zbog toga!

U jednom trenutku samo odjednom više nije bilo upitno niti to hoće li se novac prikupiti, jer postajalo je sve izvjesnije ono što se i dogodilo na kraju – novac ne samo da je prikupljen, već je prikupljen i puno preko potrebnoga. U jednom trenutku više nije bilo bitno pomažu li frankfurtski Hrvati koji su u dva dana po tamošnjim hrvatskim lokalima prikupili 7 tisuća eura i plaćaju li ti isti porez u Hrvatskoj ili u Njemačkoj ili, pak, pomaže li djevojčica koja je, prema objavi u grupi Volim grad koji teče, čekala red u poštanskom uredu da bi uplatila svojih 12 kuna! Postalo je manje bitno pomažu li Luka Modrić, zaposlenici Porezne uprave, firma iz Francuske, splitska slastičarnica, riječki tatoo majstori ili riječke mame koje su pomoć za Milu prikupljale u parkiću. Nije više bilo važno prikupljala li pomoć onaj koji se preziva Džomba, Savić ili Horvat, a više nije bilo važno niti jeli obitelj Rončević svjetonazorski bliska ovima ili onima – sa svih strana ljudi su doslovno disali za Rončeviće ne pitajući se odakle dolaze ili kamo idu.

Osim hoće li sretno stići u Ameriku. A, to – hoće. Zahvaljujući jedinstvu koje je u posljednjih nekoliko dana bilo iskreno, snažno i poučno! Moćno! Zahvaljujući jedinstvu o kojem su jučer na Zametu zajedno pjevali naš čakavac Mauro Staraj i ponosni riječki Rom Orhan Sali koji je i pjevao, ali i kao riječki barber šišao za Milu, sve u jednom danu, pokazujući upravo put ne samo do Milinog srca, već put koji i sve nas ostale u svakom trenutku može dovesti jedne prema drugima i to unatoč našim različitostima!

Zahvaljujući svima koji imaju taj impuls otvorenosti u sebi – mala Mila je dobila svoju prvu bitku! Možemo li zamisliti kada bi s istim senzibilitetom pristupali i jedni drugima svakoga dana, u svakoj situaciji i tako si olakšavali svakodnevicu u kojoj je najvažniji – prijateljski stav i otvoreno srce? Možemo li shvatiti koliko boljih verzija nas samih, a onda i drugih oko nas bi hodalo ovim gradom? Tada  ljudi ne bi više ustrajavali na lošim slikama o međusobnim neizbježnim različitostima...

A, na različitosti imamo pravo. Imamo pravo navijati za klub za koji god želimo, imamo pravo simpatizirati opciju koju god želimo, imamo pravo vjerovati u što god hoćemo i ponašati se kako god mislimo da je ispravno, sve dok nas te različitosti ne udaljavaju jedne od drugih. Sve dok god se njima možemo ponositi bez poriva da druge, jer su baš u tome nečemu drugačiji, poništavamo, omalovažavamo, isključujemo i ne toleriramo. Mala Mila uspjela je razotkriti dobro u ljudima Hrvatske i inozemstva i kao nekakvim čarobnim plaštem prekriti sve ono ostalo i sve one ostale koji već mehanički forsiraju vlastitu superiornost u stvaranju podjela zbog različitosti. Hrvatska u moćnom i djelotovornom jedinstvu međusobnih različitosti je Milinog srca djelo...

Mila, dušo draga, na tebi je velika borba, ali ne sumnjamo da ćeš ju dobiti jer već si pobjednica, već si učinila toliko toga, a da toga, nisi niti svjesna!

Mila Rončević



Prijava na newsletter