Kako bismo Vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Nastavkom pregleda stranice slažete se s korištenjem kolačića i UVJETIMA KORIŠTENJA.
PRIJAVA
Klub
Uoči polufinala Kupa bez gledatelja: Igrač manje i protivnik više
31.05.2020.

Ožujak 2020. mjesec je koji će pamtiti apsolutno cijeli svijet. Tzv. lažni mjesec u kalendarskoj godini koji svoj naziv kod nas zahvaljuje nejasnoj izmjeni zimskih i proljetnih dana, u jednom je ipak bio istinit: dan za danom svijet je „otkazivao“ na gomile svakodnevnih društvenih aktivnosti, rasporedi su se „praznili“, a smočnice punile.  Nogomet je kao neprikosnovena sportska, medijska, business velesila kakvu smo poznavali do ožujka također je preko noći postao jedna u kvačica – riješeno i svi pravac svojim kućama: od velikana poput Messija i Ronalda do rezervnih igrača mjesnih klubova po hrvatskim općinama donjim i gornjim. Zavladalo je generalno izjednačenje i neizvjesnost, baš kao i u samoj  nogometnoj igri – tko će sada biti i kakav pobjednik?

Industrija koja se razvijala paralelno sa samom igrom došla je pred velike izazove: kako će biti, hoće li omiljena ekipna igra i s njom povezan jedan cijeli financijski i u svakom drugom pogledu izgrađen i samoodrživi sustav koji je zabavljao milijune ikada više izaći isti na terene, na tv plazme, na mreže, pa i u džepove - počeli su se brojati padajući postoci, cifre od kojih se ponekad vrtjelo u glavi, predviđali su se krahovi i rezanja, analizirali budući transferi, uspoređivali s dotadašnjim standardima. Nije se mogao igrati. O njemu se moglo samo pisati. Govoriti. Prisjećati se onih bitnih stvari koji nogomet čine čarobnim, a to je – sama igra.

I sada su tu, bez pompe, igrači, treneri, suci, lopta i golovi. I pokoji novinar. Nove su utakmice pred njima. Udaranje kopačkih u trku, tu i tamo uzvik, sučeva zviždaljka i napucavanje lopte bit će uglavnom zvukovi koji se čuju.  Jer nema njih, navijača. Nema tog igrača više koji je važan koliko i preostalih 11 na terenu.

No, nije kraj svijeta jer Hrvatska kao da se iz svojih redova pomalo i razmeće ispred velesila koje su još uvijek u nogometnom "lockdownu" pa Krunoslav Capak iz HZJZ-a  možda u lipnju razmisli o povratku navijača na stadione. No, zasad imamo što imamo i ako je stvarno suditi po utakmicama koje su se odigrale u Njemačkoj - statistika bez navijača za domaće je porazna.

Bundesliga je tako upisala tek 3 od moguće 22 pobjede na terenima domaćih što se naveliko pripisuje i golemoj tišini ispresijecanoj tek povicima trenera ili međusobnim bodrenjem igrača. I sinoćnja pobjeda Lokomotive nad domaćim Slavenom Belupom u Koprivnici možda ide u smjeru istih teza, osim ako…Osim ako Rijeka večeras pobijedi i svoga sportskog protivnika, ali i tišinu.

Iako je izbornik španjolske nacionalne vrste Luis Enrique „tihe“ odigrane utakmice u Njemačkoj ocijenio je tužnijima od plesa s vlastitom sestrom, iako će sve utakmice Premier League koje kreću u lipnju također biti kompletno prazne, dok se u Ukrajini i odgađaju, iako su Francuska i Nizozemska s nogometom u prekidu sigurno cijelo ljeto, a utakmice Lige prvaka i Europa lige su još na razmatranju, iako nastavak svojih prvenstava čekaju i Talijani, i Španjolci, u našem je gradu danas, pa i zavidno drugačije.

Igrat će se. To je važno. Doduše, s jednim ključnim igračem manje i s jednim novim protivnikom više, ali igrat će se sigurno žarko. Dečki su spremni, nogomet se vratio u grad, a tišina? Tražit će se rješenja. Nitko nije nepobjediv.




Prijava na newsletter